HAMAJLIJA TALISMAN AMULET

Sa imenom Allaha Milosnog, Premilosnog.

Stvoritelj, Uzvišeni kaže:

"A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?" - Reci:"On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se izdaleka mjesta dozivaju."

Sura Fussilet, 44.

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima ( zulumćarima ) on samo povećava propast."

Sura El-Isra, 82.

"A onaj kome Allah ne da svijetlo neće svijetla imati."

Sura En-Nur, 40.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah.

Ibni Kajjim je rekao:

"Kur'an je savršen lijek za sva duševne i fizičke bolesti, i za sve dunjalučke i ahiretske bolesti. Međutim, nije svako dostojan i osposobljen da traži lijek u njemu. Kada se bolesnik u potpunosti izlijeći njime, tako što ga upotrijebi za svoju bolest, sa iskrenošću, vjerovanjem, potpunim prihvatanjem, čvrstim uvjerenjem i ispunjavanjem potrebnih uvjeta, bolest ga nikada neće pobijediti i nadvladati. A, kako mogu bolesti pobijediti govor Gospodara Nebesa i Zemlje i koji kada bi se na planinu spustio raspolovio bi, ili na zemlju procijepio bi je. Nema ni jedne bolesti, ni duševne a ni fizičke,a da Kur'an ne ukazuje onome kome je Allah darovao razumijevanje Njegove Knjige, na način njena liječenja, njen uzrok i zaštitu od nje.
Koga Kur'an ne izlijeći
neće ga ni Allah izliječiti.
Kome on ( Kur'an ) ne bude dovoljan
neće mu ni Allah biti dovoljan."

Ibnul-Kajjim, Zadul-me'ad, 3/178-179

Dozvoljene dove, hamajlije i zapisi

Ibrahim ibn Me'mun prenio je od Hamada ibn Isaa, od Šuajba al-Aqrqufija, od Abu Basira, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj – koji je rekao:

“Nema prigovora za nošenje hamajlije protiv uroka, protiv groznice, i protiv bilo koje ozbiljne bolesti praćene groznicom. Kada je neko svjestan šta govori, ništa nepoznato neće ući u njegove dove.”

Muhammed ibn Jezid ibn Salim al-Kufi prenio je od Al-Nadr ibn Suweyda, od Abdullaha ibn Sinana, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj: “Pitao sam ga (Abu Abdillaha) o zapisu protiv škorpiona i zmije, i hamajlije i zapisa protiv ludog i opsihranog čovjeka. On je odgovorio: ‘O ibn Sinane, nema prigovora hamajliji, dovi i zapisu, ako su isti uzeti iz Kur'ana. Koga god Kur'an ne izliječi, Allah ga ne želi izliječiti. Ima li išta efikasnije protiv navedenih napasnika od Kur'ana? Nije li Allah, Uzvišeni i Svemoćni, rekao: Objavili smo ti Kur'an, u kojem je lijek i milost za vjernike? (Kur'an, 17:82) Nije li On, Uzvišen neka bude spomen i slava na Nj, rekao: Da smo objavili ovaj Kur'an brdu, vidio bi ga poniznim, kako se zdrobi u strahu od Allaha. (Kur'an, 59:21) Pitajte nas (Ehli-bejt), mi ćemo vas podučiti i upoznati sa smislovima Kur'ana za liječenje svake bolesti.’”

Neki zapisi su spletke (sihri)

Ahmed ibn Muhammed ibn Muslim je rekao:

“Pitao sam Abu Džafera al-Baqira, mir neka je na nj: ‘Da li bih ja trebao tražiti zaštitu od upotrebe nekih zapisa?’ On je odgovorio: ‘Samo one iz Kur'ana, jer Ali – mir neka je na nj – bi govorio da su mnogi zapisi i hamajlije štetni.’”

Džafer ibn Abdullah ibn Meymun al-Sa'di prenio je od Nasra ibn Jezida, od Al-Qasima da je Abi Abdillah es Sadiq – mir neka je na nj – rekao da su mnoge hamajlije prevare i spletke.

Koje su dove dozvoljene

Ishaq ibn Jusuf al-Mekki prenio je od Faddala, od Aban ibn Osmana, od Zarara ibn Ayana, koji je rekao:

“Pitao sam Ebu Džafera al-Baqira – mir neka je na nj – o bolesniku, da li bi trebale neke ispisane dove ili ajete iz Kur'ana pričvrstiti na njega. On je rekao: ‘Nema prigovora tome. Ajeti Kur'ana su korisni, stoga ih koristite.’”

Ishak ibn Jusuf prenio je od Faddala, od Abana ibn Osmana, od Ishaq ibn Amara, od Abu Abdillaha Es-Sadiqa – mir neka je na nj – koji je upitan o bolesnom čovjeku, te da li je za takvog dozvoljeno pisati i vezati za njega kur'anski ajet, ili, da li je dopušteno napisati ajete, oprati ih u vodi i dati bolesniku vodu da pije. Imam je odgovorio: “Nema prigovora ničemu od toga.”

Allan ibn Muhammed prenio je od Safwana ibn Yahya, Mensur ibn Hasima, od Anbsa ibn Nas'aba, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj – koji je rekao: “Nema prigovora za zapisanu dovu pričvršćenu na dijete ili ženu.”

Omer ibn Abdullah prenio je od Omera al-Tamimija, od Hammada ibn Isaa, od Šuajba al-Aqrqufija, od Al-Halabija, koji je rekao: “Pitao sam Džafera ibn Muhammed Es-Sadiqa, mir neka je na nj sljedeće: “O sine Allahova Poslanika, smijemo li staviti ajete u obliku hamajlija i zapisa na našu djecu i žene?” On je odgovorio: “Da. Ako je taj zapis u oblozi od kože, tada ga žena s menstruacijom može nositi, a ako nije u kožnom omotaču, žena ga ne može nositi.”

Šuajb ibn Zurjaq prenio je od Faddala i od Al-Kasima, a oni obojica od Aban ibn Osmana od Abdurahmana ibn Abu Abdillaha – a on je Ibn Salim – koji je rekao: “Pitao sam Abu Abdillaha – mir neka je na nj – o bolesniku, mogu li se na nj staviti ajeti iz Kur'ana ili dove.” On je odgovorio: “Nema prepreke za to.” Ja sam rekao: “Ali mi ponekad možemo biti u stanju džunupluka?” On je odgovorio: “Vjernik nije nečist, ali ipak žena ga ne treba nositi osim ako je u kožnom omotaču. Što se tiče muškaraca i djece, nema prepreke.”

Ahmed ibn al-Marzuban ibn Ahmed prenio je od Ahmeda ibn Halida al-Ašarija, od Abdullaha ibn Bukeyra, koji je rekao: “Bio sam sa Abu Abdillahom – mir neka je na nj. Kada ga je snašla groznica, onda mu je ušla sluškinja i upitala: “Kako se osjećaš?” Ona ga je upitala o stanju koje ga je zadesilo. Na njemu je bio pleteni ogrtač, kojeg je on prebacio preko svojih bedara. Ona mu je kazala: “Ako ga omotaš oko sebe pa se preznojiš, mogao bi te uhvatiti propuh.” On je odgovorio: “O Allahu, prokuni ih zbog suprotstavljanja svom Poslaniku – mir i blagoslov Allahov neka je na nj i njegovu porodicu.” Allahov Poslanik je rekao: “Groznica je od žestine džehennemske vrućine”. A ponekad bi kazao: “Groznica je od ključalog Džehennema, zato je stišajte hladnom vodom.”

Al-Husayb ibn al-Marzuban al-Attar prenio je od Safwana ibn Yahya Bayya al-Sabirija i Faddala ibn Eyyuba, od A'la ibn Razina, od Muhammed ibn Muslima, od Abu Abdillaha – mir neka je na nj – koji je rekao: “Groznica je od žestine džehennemske vatre, stoga je umirite hladnom vodom.”

Abu Gassan Abdullah ibn Halid ibn Nadžih prenio je od Hammada ibn Isaa, od Husejna ibn al-Muhtara, od Muhammeda ibn Muslima, od Abu Džafera – mir neka je na nj – koji je rekao: “Kada bi Abu Džafer imao groznicu, on bi stopio dvije košulje i obukao jednu od njih. Kada bi se prva osušila, stavio bi drugu na sebe.”

Muhammed ibn Muslim je rekao: “Čuo sam Abu Abdillaha – mir neka je na nj – da kaže: “Nismo našli boljeg lijeka za groznicu od hladne vode i molitve.”

Preuzeto iz: "MUDROSTI ISLAMSKE MEDICINE" Imam Džafer es-Sadik